Povijest Škole (2001-2010)

VIŠNJANSKA ZVJEZDARNICA I VIŠNJANSKA ŠKOLA ASTRONOMIJE

Razvoj američkog svemirskog programa 1970ih godina inspirirao je mnoge entuzijaste iz astronomije da počnu promatrati nebo i graditi vlastite teleskope. Mjesto Višnjan, smješteno u blizini jadranske obale, bilo je dom nekolicine takvih ljudi. Jedan od njih, Korado Korlević, studirao je fiziku i naposlijetku postao nastavnik u mjesnoj osnovnoj školi. Uviđajući potencijal svojih učenika, zaključio je da bi oni mogli imati velike koristi od rada na stvarnim znanstvenim istraživanjima u što ranijoj dobi.

Korado Korlević je s nekolicinom kolega 1986. godine osnovao Višnjansku školu astronomije (VSA), edukacijski program temeljen na 10-dnevnom kampu za srednjoškolce. Ideja kampa bila je pružiti mogućnost učenicima da steknu iskustva u istraživanju, potaknuti njihovu maštu i motivirati ih da rade nešto više. Tijekom kampa, polaznici su radili na specifičnom projektu u maloj grupi vođenoj mentorom, sastavljenom od troje ili četvero učenika. Program je bio praćen izvješćima o napretku koja bi pripremali sami polaznici te predavanjima. Nakon završetka kampa, polaznici bi periodično posjećivali Višnjan kako bi nastavili rad na projektima započetima na Školi. U 90-ima, polaznici su razvili znanstvenu opremu i software za promatranje asteroida, došavši pritom do brojnih otkrića te smještajući višnjansku zvjezdarnicu na listu najproduktivnijih svjetskih zvjezdarnica po broju novootkrivenih asteroida.

POČECI LJETNE ŠKOLE ZNANOSTI: 2001-2003

Značajan broj polaznika VSA nastavio je studirati astronomiju i prirodne znanosti. Zbog živih uspomena s kampa i utjecaja koji je imao na njih, željeli su mlađoj generaciji osigurati slično iskustvo, no s naglaskom na njihova područja interesa: biologiju, kemiju i fiziku. Kao rezultat toga, 2001. godine pokrenuta su nova dva ljetna kampa: Ljetna škola znanosti za srednjoškolce i Znanstveni kamp mladih (YSC) za učenike osnovnih škola.

Prvu Ljetnu školu znanosti, uz pomoć Korada Korlevića, organizirala je Jasna Lay, psihologinja iz Zagreba. Program je bio replika VSA: kombinacija rada na projektu, predavanja i izvješća o napretku kojeg su pripremali sami učenici. Polaznici su bili srednjoškolci odabrani na učeničkim natjecanjima u Hrvatskoj. Ana Bedalov, u to vrijeme studentica fizike, bila je jedna od mentora na prvom kampu te organizatorica kampa sljedeće dvije godine. Pozivanjem polaznika iz Slovenije i Mađarske, dala je Školi internacionalni karakter i uvela engleski kao službeni jezik. Da bi zastupili sve discipline, na Školu su kao predavači pozivani mladi znanstvenici koji bi se regrutirali kao voditelji projekata narednih godina.

USAVRŠAVANJE MODELA I IZGRADNJA ZAJEDNICE: 2004-2006

U ranim godinama, Škola je bila suočena s mnogo izazova. Ovisila je, kao što još uvijek ovisi, o entuzijazmu studenata i mladih znanstvenika koji su spremni volontirati kao mentori. Primarni cilj kojeg su postavili novi organizatori, Branimir Lukić i Martina Mijušković, u to vrijeme doktorandi u Švicarskoj, bio je izgraditi snažnu zajednicu. Da bi privukli i angažirali više studenata, proširili su program Škole koja je odsad uključivala i posebnu radionicu zvanu “Swapshop” (engl. “swapping” projects – “zamjena” projekata). Tijekom jednog poslijepodneva, polaznici su imali priliku raditi sa studentom na različitoj temi, malom zasebnom projektu. Swapshop je tako postao platforma za uvježbavanje budućih mentora i voditelja projekata. Mnogi od njih bili su prijašnji polaznici koji su kasnije preuzeli važne uloge unutar Škole.

Tijekom ovog perioda, Škola je postala u potpunosti internacionalna. Osim Mađarske, uspostavljena je suradnja sa sličnim programima u SAD-u kako bi se povećao broj stranih učenika. Osim toga, sve više i više stranih mladih znanstvenika postajalo je mentorima, uglavnom zahvaljujući krugu poznanstava organizatora u Švicarskoj. Nedostatak opreme i materijala bio je značajan izazov, ograničavajući opseg tema na Školi. Većina projekata domišljato je napravljena s improviziranom ili posuđenom opremom te je Škola dosta ovisila o suradnji s istraživačkim grupama u Hrvatskoj i inozemstvu. Program škole također je proširen tako da uključuje radionice s temom “Znanost i društvo”. S ciljem da postave znanost u širi društveni kontekst, teme ovih radionica uključivale su znanstvenu komunikaciju, etiku u znanosti te pseudoznanost u medijima.

Kako je rasla raznolikost ljudi i kvaliteta projekata, Škola je postala dobro poznata među srednjoškolcima koji su se počeli prijavljivati u velikom broju. Nažalost, nisu svi mogli biti primljeni u kamp koji ima kapacitet za samo 15 učenika.

RAST I ŠIRENJE: 2007-2009

Već 2005., stvaranjem “Swapshop-a”, pokrenuta je važna ideja prema kojoj se starije generacije polaznika Škole “brinu” o onim mlađima. Ideja je u potpunosti ostvarena 2007., kada je Škola stekla dovoljno ljudskog kapaciteta da se proširi s jednog na dva kampa: S3 i S3++. S3 je namijenjen mlađim polaznicima (1. i 2. razred srednje škole) i vode ga studenti. S3++ je namijenjen starijim polaznicima (3. i 4. razred srednje škole) , a vode ga doktorandi. Broj polaznika se time udvostručio, što je omogućilo da više učenika postane dio Škole i pridruži se zajednici. Neki bivši polaznici (Branko Đurđević, Nino Antulov-Fantulin, Tomislav Kokotović) ili voditelji Swapshopa (Anđela Šarić) postali su novi organizatori i zajednica je počela jako brzo rasti. Tim je uključio Marka Košičeka, Frana Supeka i Nenada Katanića – većinom ljude iz njihovog kruga poznanstava.

Tijekom ovog perioda, proširena je internacionalna suradnja te su uključeni polaznici iz Francuske i Srbije. Zahvaljujući donacijama mnogih prijatelja i sponzora, laboratoriji su bolje opremljeni i kvaliteta projekata nastavila je rasti.

Glavni izazov postala je potreba da se prenese iskustvo i uvježbavanje, koje je sada uključivalo i potrebu za uvježbavanjem novih organizatora. Stoga je 2009. utemeljen Organizacijski odbor, s ciljem da nadgleda funkcioniranje Škole te održava i unapređuje njezinu kvalitetu iz godine u godinu.

PROSLAVA 10.-TE GODIŠNJICE

U svom 10-tom izdanju 2010-te godine, oba kampa Ljetne škole znanosti postaju internacionalna (od 2007. do 2009. jedino je kamp S++ održavan na engleskom). Broj bivših polaznika Škole dosegao je oko 150, a posjedujemo i velik broj kontakata među profesionalnim znanstvenicima u Hrvatskoj i inozemstvu. Naši glavni ciljevi, osim prikupljanja financijskih sredstava, i dalje su stvaranje zajedničke mreže i izgradnja zajednice kako bismo obuhvatili što veći broj srednjoškolaca u svijetu koji pokazuju interes za znanost.