hrvatski / english

POČETNA NOVOSTI SPONZORI MEDIJI MAPA PITANJA KONTAKT

Organizatori

ORGANIZATORI (2011):

Kristina Majsec
(S³ camp)

Matija Piškorec
(S³ camp)

Marko Košiček
(S³++ camp)

ORGANIZACIJSKI ODBOR:

Branimir Lukić

Martina Mijušković

KOORDINATOR NA LOKACIJI:

Korado Korlević

TEHNIČKI VODITELJI:

Filip Šklebar (S3 2011)

Luka Opašić (S3++ 2011)

 

 

 

 

 

 

 

---

PRIJAŠNJI ORGANIZATORI:

Branko Đurđević (S3 2007, S3 2010)	Fran Supek (S3++ 2009)	Anđela Šarić (S3 2008)	Nino Antulov-Fantulin (S3 2008)
Anamarija Štafa (S3++ 2010)	Tomislav Kokotović (S3 2009)	Nenad Katanić (S3 2009)

 

 

KRISTINA MAJSEC

Kristina je odabrala znanstvenu karijeru radi ispunjenja dječjeg sna o davanju važnog doprinosa čovječanstvu. Njen interes za matematiku i kemiju razvio se vrlo rano te je odveo do pobjede na državnom natjecanju iz kemije 2001. Slijedeći ljubav prema znanosti o živim sustavima, odlučila je studirati molekularnu biologiju na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija zanimali su je različiti problemi. Između ostalog, radila je na karakterizaciji potencijalnih kemoterapeutika za stanice raka vrata maternice, na odgovoru biljaka na abiotički stres, a za rad na arhealnoj tRNA dobila je Rektorovu nagradu 2008. Trenutno izrađuje doktorat iz biologije na PMF-u u Zagrebu čija je tema fitoremedijacija: kako napraviti biljke koje čiste tlo od teških metala.

Učeći o nevjerojatnom svijetu znanosti, Kristina ga je željela podijeliti i s drugima. Prvi put je došla na Ljetnu školu znanosti 2008. kao voditelj Swapshopa, na nagovor svoje prijateljice Petre Pušić. Među sudionicima Škole, koji su svi bili posvećeni znanosti i obrazovanju, osjećala se kao da je našla mjesto kojem pripada. To je bilo mjesto s odličnom atmosferom optimizma i napretka, gdje su njene strasti prema znanju i težnja prema izvrsnosti bili najbolje shvaćeni. Upravo zato, Ljetna škola znanosti postala je njen novi dom kamo se svake godine vraćala kao predavač ili voditelj projekta.

Kristina je također vrlo zainteresirana za jezike i trenutno uči francuski i španjolski. Oduševljena je s matematičkom pravilnošću jezičnih konstrukcija i kako ljudi izražavaju iste osjećaje, potrebe i stavove različito na različitim jezicima; kako smo istovremeno toliko slični i toliko različiti. Očarana utjecajem pisane riječi, pisala je za studentski biološki časopis In Vivo, a trenutno radi na ostvarivanju svog interesa prema kreativnom pisanju.

MATIJA PIŠKOREC

Matija se zainteresirao za znanost nakon što je, još kao učenik gimnazije u Bjelovaru, pročitao knjigu Jamesa Gleicka: “Kaos: Stvaranje nove znanosti”. Potaknut knjigom, odlučio je primijeniti formule za kreiranje predivnih slika fraktala u programskom jeziku Pascal.  Taj program je potajno pisao u svoje bilježnice tijekom predavanja. Nedugo zatim, nakon što napisao maturalnu radnju s temom nedeterministički kaos, odlučio je da je računarstvo prava stvar za njega.

Matija je na Ljetnu školu znanosti došao 2008. godine zahvaljujući Nini Antulov-Fantulinu, koji je u to vrijeme bio jedan od organizatora. Te je godine na Školi vodio projekt vezan uz temu kompleksnih mreža. Svidjela mu se ideja da srednjoškolci, studenti i znanstvenici uče jedni od drugih i pritom se dobro zabavljaju. Iduće godine se vratio na Školu kao voditelj radionice s temom kamera obscura i analogna fotografija.

Matija je trenutno student pete godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva na Sveučilištu u Zagrebu. Njegovi glavni istraživački interesi su u području bioinformatike i kompleksnih sistema jer te domene koriste metode računarstva da istraže različite pojave u prirodnom i ljudskom svijetu. Od 2006. godine natječe se na debatnim turnirima Britanskog parlamenta u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2007. godine član je foto sekcije KSET-a (Klub studenata elektrotehnike)  i redovni predavač na tečajevima fotografije koji su organizirani svaki semestar. Glavne preokupacije su mu Photoshop i manipulacija digitalnim fotografijama, a njegovi radovi se mogu pronaći na: http://galerija.kset.org.

MARKO KOŠIČEK

Još kao malog dječaka, Marka je zanimala matematika. Međutim, ubrzo nakon “otkrića” kemije, umjesto na brojeve usredotočio se na molekule. Za to su uglavnom zaslužni njegovi profesori kemije, koji su ga poticali da sazna više. Sudjelovao je na mnogim kemijskim natjecanjima, a 2003., dok je pohađao 5. gimnaziju u Zagrebu, osvojio je brončanu medalju na 35. Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi. Kemija je stoga bila logičan izbor za njegovu karijeru. Marko je diplomirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te započeo doktorat na području biokemije. Trenutno radi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Njegovi znanstveni interesi su molekularni mehanizmi Alzheimerove bolesti, posebice uloga lipida u neurodegeneraciji. S obzirom da 15 milijuna ljudi pati od ove bolesti i njen pravi uzrok još uvijek nije poznat, Marko smatra ovu temu izrazito izazovnom i znanstveno privlačnom.

Uz kemiju, Markova strast je znanstvena komunikacija i popularizacija znanosti. Aktivno je uključen u Festival znanosti u Zagrebu od 2007. godine kao predavač i voditelj radionica. Kao pozvani predavač također je sudjelovao i na drugim festivalima znanosti (Novi Sad, Atena, Sinj). 2008. godine Marko je pobijedio na hrvatkom i internacionalnom FameLab-u (Cheltenham, UK), natjecanju u prezentiranju znanstvenih tema bez pomoći vizulanih alata u samo 3 minute. Njegova pobjednička prezentacija “Biokemija ljubavi” privukla je medije te rezultirala s više od 40 intervjua za nacionalnu i strane televizije, novine i radio-postaje.

Marko je aktivan i u edukaciji. Od 2005. godine priprema mlade hrvatske reprezentativce za Međunarodnu kemijsku olimpijadu. Na Ljetnu školu znanosti prvi put je došao 2007., na nagovor svog prijatelja Tomislava Kokotovića. Uživao je raditi s talentiranim i motiviranim srednjoškolcima i bio je fasciniran koliko se može napraviti u improviziranom laboratoriju bez sofisticirane opreme. Nastavio se vraćati na Školu, najprije kao mentor, a 2009. i 2010. kao organizator.

BRANIMIR LUKIĆ

Branimir se počeo interesirati za znanost nakon što je, još kao srednjoškolac u Požegi, pročitao “Kozmos” Carla Sagana. Njegovo početno zanimanje za astronomiju navelo ga je na diplomski studij fizike u Zagrebu, nakon čega je uslijedio doktorski studij na Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL) u Švicarskoj. Njegovo istraživanje fokusiralo se na mehanička svojstva ugljikovih nanocijevčica i hidrodinamičke memorijske efekte Brownovog gibanja te je rezultiralo s nekoliko članaka koji su objavljeni u prestižnim znanstvenim časopisima. Nakon doktorata, svoje postdoktorsko istraživanje odradio je na Francuskom nacionalnom institute za zdravlje i medicinsko istraživanje u Parizu.

Tijekom doktorskog studija, Branimir je bio aktivan u Društvu znanost.org gdje je stvorio “Connect”: on-line mrežu hrvatskih znanstvenika u Hrvatskoj i svijetu. Njegov rad omogućio je hrvatskoj znanstvenoj zajednici da se organizira i aktivno sudjeluje u znanstvenoj politici.

Branimir je prvi put došao u Višnjan 1997., kao polaznik Ljetne škole astronomije. Zaljubio se u duh mjesta i redovito se vraća napuniti baterije entuzijazmom i inspiracijom kao i stvoriti nova prijateljstva. Kroz različite uloge, uključen je u Ljetnu školu znanosti još od njenog začetka 2001. godine. Kao organizator Škole od 2004., dao je kritičan doprinos razvoju Škole, pogotovo konceptualnom dizajnu znanstvenog programa. Danas je član Organizacijskog odbora i radi na dugoročnom razvoju Škole.

Od rujna 2010. godine, Branimir je zaposlen kao nastavnik fizike na Tehničkoj školi Požega. Uz posao, pohađa nastavu iz pedagogije i srodnih predmeta na Sveučilištu u Zagrebu te se priprema za državni stručni ispit za nastavnike.

MARTINA MIJUŠKOVIĆ

Martina se s molekularnom biologijom prvi put susrela u gimnaziji u Bjelovaru zahvaljujući jednoj od svojih profesorica. Bilo je to vrijeme značajnih otkrića, poput kloniranja ovce Dolly i otkrića uzroka kravljeg ludila. Iako je uvijek imala snažan interes za umjetnost (primjerice, 11 godina je pohađala glazbenu školu), uvijek ju je zanimalo što se događa u laboratorijima te se odlučila na studij molekularne biologije.

Tijekom diplomskog studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Martina je bila aktivna u Udruzi studenata biologije (BIUS), gdje je zajedno sa svojim kolegama organizirala “journal” klubove i prvi tečaj bioinformatike na Sveučilištu. Nakon što je diplomirala, prešla je na ETH Zurich (Švicarska) gdje je doktorirala. Njezin rad fokusirao se na generalni transkripcijski faktor TFIID, veliki proteinski kompleks potreban za transkripciju gena.

Tijekom doktorata, 2003. godine Martina je saznala za Ljetnu školu znanosti zahvaljujući svom prijatelju Branimiru Lukiću. Oduševljena i inspirirana kreativnom atmosferom koja je vladala na Školi, odlučila se vratiti kao voditeljica projekta te 2005. godine kao organizatorica Škole. Zajedno s Branimirom Lukićem, uživala je u kreativnom procesu dizajniranja znanstvenog programa i planiranju budućeg rasta Škole. To je uključivalo konceptualizaciju i konačnu podjelu Ljetne Škole znanosti na dva kampa: S³ i S³++. Od 2009. godine Martina je član Organizacijskog odbora i fokusirana je na dugoročni razvoj Škole.

Martina trenutno živi u New Yorku, gdje radi kao postdoktorandica na Medicinskoj školi Sveučilišta u New Yorku (NYU School of Medicine). Osim u istraživanju bogate gradske kulturne scene, provodi dosta vremena u newyorškim plesnim studijima, a cilj joj je treningom doći do profesionalnog nivoa. Aktivna je TED prevoditeljica i nada se jednog dana posjetiti TED konferenciju da bi pričala o svom radu u edukaciji.

KORADO KORLEVIĆ

Korado je rođen u Višnjanu. Još od ranog doba, bio je fasciniran astronomijom (sam je ručno prepisao knjigu Otona Kučere “Naše nebo”). Nakon studija fizike u Rijeci, 12 godina je radio u osnovnoj školi u Višnjanu. Bio je vrlo aktivan u vođenju izvannastavnih aktivnosti svojih učenika, koji su osvajali najbolja mjesta na državnim natjecanjima. Korado je jedan od osnivača Višnjanske zvjezdarnice i prvog većeg edukacijskog projekta, Višnjanske škole astronomije, utemeljene 1986.

Njegovi znanstveni interesi najprije su ga odveli na ekspediciju u Tungusku (Rusija), gdje je istraživao kratere nastale padom asteroida. Motiviran mogućnošću sudara asteroida sa Zemljom, počeo je promatrati asteroide u Višnjanskoj zvjezdarnici – rad koji je rezultirao otkrićem više od 1400 asteroida i 2 kometa koja nose njegovo ime. Višnjanska zvjezdarnica nalazi se među 12 najproduktivnijih svjetskih zvjezdarnica.

LUKA OPAŠIĆ

Luka, student druge godine medicinskog fakulteta u Zagrebu,  bio je sudionik ljetne škole znanosti 2007., 2008. i 2009. Kako bi se odužio za sve što je naučio i prenio to mlađim generacijama, vodio je radionicu 2010., a ove godine je tehnički voditelj na Školi.

Na S³++ 2008. godine upoznao se s biologijom mora, nakon čega je nastavio istraživanja na području reproduktivne zoologije mora. Trenutno ga zanimaju matične stanice te započinje rad na regeneraciji mozga nakon moždanog udara uporabom neuralnih matičnih stanica.

Osim medicine, koja mu uzima većinu vremena, Luka svira gitaru u bendu Blues Train, roni preko ljeta, te radi na razvoju vlastite kreativnosti.

BRANKO ĐURĐEVIĆ

Otkako se sjeća, Branko je bio fasciniran svijetom oko sebe. Želio je znati sve o svemu. Iako mu je bilo teško izabrati, na kraju se ipak odlučio za studij fizike. Fiziku je vidio kao najfundamentalniju od svih znanosti, disciplinu koja omogućava duboko razumijevanje prirode, što ju je učinilo još misterioznijom. Branko trenutno završava diplomski studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te želi nastaviti znanstvenu karijeru u području kozmologije ili fizike elementarnih čestica.

Branko sudjeluje na Ljetnoj školi znanosti od 2004. godine. Još kao polaznik se zaljubio u atmosferu koja je tamo vladala. Najviše mu se svidjela činjenica da je napokon pronašao mjesto gdje može upoznati ljude sa sličnim interesima i gdje može postavljati pitanja koja je uvijek želio postaviti. Od tada se uvijek vraća, bilo kao tehnička podrška, voditelj projekta ili organizator škole. Slaže se s idejom obrazovanja koju predlaže Škola te želi promijeniti sadašnje stanje gdje redovne škole uglavnom ne promoviraju kritički način razmišljanja i kreativnost.

Branka također zanima glazba i voli pjevati. Član je zbora Studentske sekcije Hrvatskog fizikalnog društva. Želja mu je ići u glazbenu školu kako bi detaljnije istražio taj svoj interes.

FRAN SUPEK

Još od malih nogu, Fran je imao veliki interes za živi svijet oko sebe. Znatiželju su mu probudile šetnje prirodom na koje ga je vodio djed, dok mu je pričao o ljekovitim svojstvima bilja, kako razaznati pjev različitih vrsta ptica, ili zašto mahovina raste na sjevernoj strain drveta. Ovaj interes je zasjenio samo dolazak njegovog prvog računala – Commodore 64 – i knjige koja ga je naučila da u programskom jeziku BASIC tjera računalo da radi beskorisne ali zabavne trikove. Dok mu se interes premještao između biologije i računarstva, Fran je ipak odlučio studirati molekularnu biologiju. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu u polju bioinformatike, tada novoj i uzbudljivoj znanstvenoj disciplini.

Fran je nedavno doktorirao na komparativnoj genomici bakterija, istražujući ovu tematiku na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Uz to što je radio kao jedini biolog u laboratoriju za umjetnu inteligenciju, Fran je surađivao na raznim istraživačkim projektima sa medicinarima, organskim kemičarima i biolozima koji istražuju rak. Fran sada radi kao Marie Curie postdoktorant u Centre de Regulació Genòmica (CRG) u Barceloni, Španjolska (puni CV).

Vjerujući da znanstvenici imaju odgovornost komunicirati rezultate i značaj svoga istraživanja široj javnosti, Fran je često surađivao sa lokalnim i nacionalnim novinama, radiom i TV postajama kako bi popularizirao znanosti. 2007. godine je pobijedio na natjecanju u kratkim znanstvenim prezentacijama FameLab Hrvatskasa izlaganjem o procesu smatanja proteina.

Frana je s Ljetnom školom znanosti upoznala njegova dugogodišnja kolegica i prijateljica, Martina Mijušković, koja ga je nagovorila da bude voditelj grupe 2007. godine. Shvativši koliko bi bilo lijepo da je takva škola postojala u vrijeme kad je on sam bio srednjoškolac, rado se vraćao na Školu svake godine otada, doprinoseći kao predavač, voditelj projekta ili kao organizator S³++ 2009. Čak i nakon nekoliko godina rada na školi, Frana i dalje iznenađuje entuzijazam za znanost koji dijele i mentori i polaznici na Ljetnoj školi znanosti u Višnjanu.

ANĐELA ŠARIĆ

Andela je svoju dugu vezu s prirodnim znanostima započela pod utjecajem oca liječnika. Kao dijete bila je fascinirana biologijom i ljudskim organizmom, a odrastajući je svoje interese preusmjerila prema fundamentalnijim znanostima- kemijji i fizici. Ideja da mućkajući kemikalije u tikvici zapravo manipulira česticama na atomskoj razni i stvara potpuno nove atomske organizacije njoj je bila nevjerojatno privlačna. Kemija joj je dala osjećaj kreativnosti, dok je fizika dodala racionalnost i kontrolu. Danas Anđela postaje stručnjak u području kemijske fizike.

Tijekom za nju vrlo poticajnog srednjoškolskog obrazovanja, Anđela je sudjelovala na različitim državnim natjecanjima iz prirodnih znanosti te na Međunarodnim kemijskim olimpijadama, gdje je osvojila brončanu medalju. Još za vrijeme studija kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu započela je istraživačku karijeru u području teorijske kemije. Potaknuta time, doktorsko istraživanje je nastavila na prestižnom sveučilistu Columbia u New Yorku, gdje trenutno radi na razumijevanju fizike elastičnih materijala koji izgrađuju sve u nama: od stanice do najvećeg ljudskog organa - kože. (Vise o njenom istraživanju mozete saznati ovdje.)

Podučavanje mladjih Anđela smatra sastavnim dijelom karijere, a time održava i vlastitu motivaciju i ljubav prema znanosti. Anđela je niz godina sudjelovala u pripremama srednjoškolaca za natjecanja, u pripremama kemijskih olimpijaca, na Festivalu Znanosti u Zagrebu, a trenutno radi kao asistent na sveučilistu Columbia.

Na Ljetnu školu znanosti Anđela je prvi put došla 2005. godine kao voditelj workshopa. Poput većine ljudi koji posjete Školu, i ona se zaljubila u atmosferu koja vlada kampom, u opusteni i spontani prijenos znanja, te u tople ljude koji svake godine sudjeluju u Žkoli. Od tada se vraća svake godine te je sudjelovala kao voditelj projekta, predavac i organizator. Anđela Školu vidi kao izvrsnu platformu za usmjeravanje mladih umova i zainteresirana je raditi na njenom razvoju. Anđelin cilj je omogućiti sudjelovanje svakom zainteresiranom učeniku, bez obzira na dosadašnje obrazovanje ili socijalnu sredinu iz koje dolazi.

NINO ANTULOV-FANTULIN

Još kao dvanaestogodišnjak, Nino se oduševio astronomijom te se učlanio u lokalni astronomski klub "Gea-X Slavonski Brod". Astronomski eksperimentalni projekti s kojima se bavio pružili su mu priliku upoznavanja znanstvene metode i detaljnije slike svemira. Kasnije, kao srednjoškolac je zavolio programiranje i napisao svoje prve računalne programe (jedan za enkripciju podataka "Word Crypt" i drugi za simulacije širenja epidemija "Burning Virus") zbog kojih je odlučio studirati računarsku znanost.

Nino je završio preddiplomski i diplomski studij na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno, Nino je zaposlen kao stručni suradnik na europskom projektu e-LICO (e-Laboratory for Interdisciplinary Collaborative Research in Data Mining and Data-Intensive Science) na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Nino je također i student prve godine doktorskog studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Njegova područja istraživanja uključuju kompleksne mreže i sustave (simulacije širenja epidemija), strojno učenje, otkrivanje znanja u skupovima podataka i prianjanje proteina.

Kao srednjoškolac, Nino je bio sudionik na Ljetnoj školi znanosti 2004 i 2005, gdje je dobio svoju prvu priliku rada na pravim znanstvenim projektima iz područja računarskih znanosti. Nino se godinu za godinu vraćao na školu kao voditelj radionica, projekata ili kao organizator jer je želio drugima pružiti iskustvo rada u znanosti kakvo je on dobio tamo kao srednjoškolac.   

Nino voli sve sportove a posebno borilačke vještine. Kada sunce sja najradije se vozi na svom novom biciklu. Nedavno je počeo igrati šah u slobodno vrijeme sa svojim cimerima u njihovom privatnom šahovskom klubu "Četiri konja". Također uživa u zvukovima starih vinil ploča koje pušta na svom gramofonu.

ANAMARIJA ŠTAFA

Anamarija se zaljubila u znanost još kad joj je bilo 7 godina. Već je tada pomagala ocu, također znanstveniku, pri eksperimentima iz biljne biologije. Nakon što je diplomirala biotehnologiju na Sveučilištu u Zagrebu, tu je nastavila i s doktorskim studijem te doktorirala na području molekularne genetike. Tijekom doktorata istraživala je molekularne mehanizme koji dovode do zamjene gena kod najjednostavnijeg eukariotskog modelnog organizma – kvasca Saccharomyces cerevisiae. Sada je postdoktorandica na Sveučilištu Paris Descartes u Francuskoj, gdje proučava mehanizme uključene u proces starenja kvasca. Fascinirana činjenicom da su slični procesi uključeni u starenje svih organizama, nada se da ćemo koristeći kvasac razumjeti i starenje ljudi.

Kao asistentica na studentskim praktikumima na Sveučilištu u Zagrebu, Anamarija je aktivno uključena u visoko obrazovanje. Uz to, 2007. je godine održala radionicu o kvascu na Ljetnoj tvornici znanosti, ljetnom programu za osnovnoškolce i srednjoškolce na Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu.

Na Ljetnu školu znanosti ju je 2009. godine pozvao prijatelj Fran Supek. Na kampu S³++ vodila je projekt usredotočen na molekularnu genetiku i toksikologiju. Zadivili su je snažna motivacija i uporan rad njenih učenika, kao i interakcija između voditelja projekata i organizatora. Odlučila se vratiti u Višnjan iduće ljeto te je entuzijastično prihvatila ponudu da bude ko-organizatorica kampa S³++ 2010.

NENAD KATANIĆ

Od Nenadovih najmlađih dana bilo je jasno da će njegova karijera imati nekakve veze s računalima. Kao što on često voli istaknuti, prva je slova naučio s tipkovnice starog računala Commodore 64. Od tada većinu svojeg vremena posvećuje učenju i otkrivanju uzbudljivog svijeta računalne znanosti.

Nenad je završio preddiplomski i diplomski studij iz područja programskog inženjerstva na Fakultetu Elektrotehnike i Računarstva na Sveučilištu u Zagrebu te je nedavno upisao i doktorski studij iz područja računarstva na istom fakultetu. Trenutno je zaposlen kao programski inženjer u kompaniji Ericsson Nikola Tesla u Zagrebu i radi na istraživačkom projektu iz područja modeliranja visokokompleksnih programskih sustava u telekomunikacijama. Osim rada u Ericssonu Nikoli Tesli Nenad je uključen i u mnoge druge projekte razvoja programske podrške. Jedan od njemu bitnijih je svakako inovativni projekt Wildlife Observer na kojem je radio tijekom diplomskog studija, a za cilj je imao razvoj napredne programske potpore za praćenje divljih životinja. Ovaj sustav uskoro bi trebao postati primarni alat kojim će se koristiti hrvatski znanstvenici iz područja veterinarstva koji se bave praćenjem ugroženih životinjskih vrsta (posebice vukova) u Hrvatskoj.  Za ovaj projekt, Nenad je nagrađen Rektorovom nagradom 2009. godine. Dodatno, dio projekta realiziran je kao jedan od projekata računarske znanosti na Ljetnoj Školi Znanosti 2008. godine.

Nenadov prvi susret sa znanošću dogodio se 2007. godine na Ljetnoj Školi Znanosti u Višnjanu nakon što ga je Nino Antulov-Fantulin pozvao da zajedno s njim sudjeluje na Školi u ulozi voditelja projekta iz računarske znanosti. Polaznici škole su ga naprosto oduševili, odnosno njihova darovitost, motivacija i želja za znanjem te je tada shvatio da će njegov život krenuti putem znanosti i edukacije. Nakon prve godine sudjelovanja, ponovno je sudjelovao na Školi kao voditelj projekta 2008. godine te 2009. godine kao organizator Škole.

Osim znanstveno-istraživačkog rada, Nenadova prva ljubav su glazba i putovanja. Aktivno je uključen u Hrvatsku punk-rock scenu kao basist Hrvatskog punk-rock benda Kriva Istina. Do sada su već odsvirali preko 60 koncerata diljem Balkana i izdali jedan samostalni album pod nazivom Van Okvira. Kroz iznimno angažirane socijalno-politički orijentirane tekstove, ovaj bend izravno ukazuje na neke od problema današnjeg hrvatskog društva.

FILIP ŠKLEBAR

Filip pohađa četvrti razred u Gimnaziji Bjelovar. Sudjelovao je na ljetnoj školi znanosti 2009. i 2010. godine. Kako bi se odužio za sve što je naučio, volontira kao tehnički voditelj.
Na ljetnoj školi znanosti 2009. godine upoznao se  s fizikom plazme te je nastavio rad na tom području. Sudjelovao je na državnim natjecanjima iz fizike s radom „Kelvinova kapaljka“ , „Efikasnost žarulje u ovisnosti o naponu“ i kemije gdje je napravio uređaj za mjerenje provodnosti otopina. Trenutno ga zanima fizikalna kemija, elektronika i ekspreimentalna fizika.